Ovaj post bi lako mogao biti nastavak posta Kozmetički pripravci.... obzirom da ću i ovdje pisati za što ja najčešće koristim limun, međutim odlučila sam da mu posvetim cijeli post.
Limun je voćka koju svako od nas uvijek ima u kući, mislim, ne ide se na pijacu kupovati voće, a da se ne kupi limun, slažete li se?
Stoga, ja ujutro iscijedim pola limuna i natašte popijem s mlakom vodom. To ubrzava metabolizam, i obezbjeđuje cjelodnevnu potrebu organizma za vitaminom C. Vi u tu vodu možete dodati i med, ali ja sam alergična, pa ostavljam vama po želji.
Druga i meni omiljena stvar sa limunom je pedikir i manikir. Jednom kad ovo probate, nikada nećete uzeti kamen za pete.
Naime, za manikir ( čitaj uređivanje noktiju na rukama), ali i za nokte na nogama potrebno je malo maslinovog ulja i nekoliko kapi limuna. Tu smjesu utrljajte u nokte i ostavite da djeluje 15 min. Nakon toga uzmite pribor za manikir i počnite da sređujete kožicu. Osim što ćete istu moći s lakoćom da odstranite, istovremeno nokti i koža ruku je nahranjena i spremna za nanošenje kreme. Lak za nokte preporučujem da nanesete nakon pranja ruku ili kad se ulje u potpunosti upije.
Za pedikir ( čitaj tretman za ispucale pete ili redovan tretman u ljeto) Vam je potrebna samo icijeđena polutka limuna, koju ćete utrljati dobro u pete. O rezultatima neću pisati već se uvjerite sami. Isto tako možete sok cijelog limuna iscijediti u kupku za noge rezultat će biti isti. Uživajte.
Za teže slučajeve, pored limuna preporučujem Shollovu kremu za pete.
Ovo je recept koji nisam nikad pravila sama, ali sam se osvjedočila i stojim iza napisanog, jer su ruke moje bake Dane najmekanije ruke koje sam ikada pipnula. Znam i tajnu, a ona se krije u korištenju kuhinjskih rukavica ( o kojima sam ovisna ) i o specijalnom homemade pripravku od glicerina i limuna. Naime, tečni glicerin kupite u apoteci i u njega dodajte malo limunovog soka. Tom smjesom mažite ruke i vrat više puta dnevno. Ja lično koristim kremu GLICEMILE i vjerujte ima isti učinak.
Eto toliko o limunu, nadam se da će vam koristiti...
četvrtak, 3. svibnja 2012.
Reagiranje
Ovo je post posvećen svim živim bićima, a isprovociran je jednim člankom u "Danima" i jednim incidentom, koji se desio na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Akteri incidenta su bila tri studenta, kojim su medicinari iz Zavoda za transfuziologiju, odbili uzeti dobrovoljno datu krv, jer su ni manje ni više homoseksualci, ustvari bar jedna od njih. Bibliotekarka te ugledne ustanove, je u jeku rasprave dobacila da su njena djeca ona bi ih ubila... Evo moj meil upućen urednici "Dana", Duški Jurišić, nakon članka i naslovnice, koji su me lijepo iznenadili...
Poštovana urednice Jurišić,
Pretpostavljam da je ovo jedan od najbržih načina da pohvalim ton članka novinarke Jasne Fetahović, koji je objavljen u pomenutom broju "Dana", sa intrigantnom, provocirajućom i smjelom naslovnicom, obzirom, da sam itekako svjesna okruženja u kojem danas živimo.
Majka sam dvoje maloljetne djece, od kojih ni jedno ne ide u školu, a kada pogledam ovaj članak, bojim se i da pomislim kome da ih pošaljem, ne zadirući u manjkavosti obrazovnog sistema i osnove kulture osoba, koja se nalaze u "tom biznisu", nego misleći na moralne vrijednosti kojima se uče kroz školovanje.
Mislim da je važno da istaknem, da sam bila student pomenutog fakulteta i u vrijeme dok sam studirala, oduševljavala sam se tamošnjim profesorima, njihovom erudicijom, pristupom i širinom. Zato sam toliko razočarana, što se ovakav incident desio upravo tamo, na jedinom fakultetu u državi, u kojem djecu uče profesori, koji su pročitali nešto više od Crvenkapice.
U čitavom ovom incidentu, smatram da nisu krivi ljudi iz Zavoda, niti sporni formular, koji jeste diskriminirajući, kriv je sistem i poredak, koji" štanca" ljude poput "bibliotekarke" i koji nas uči da mrzimo svakoga, ko je na bilo koji način drugačiji.
Međutim, koncept mog reagovanja je baziran na poruci "bibliotekarki", ženi koja je pretpostavljam i sama majka, baka ili nešto drugo, iako, po meni, ne zaslužuje da nosi takav nomen, jer to mogu, s ponosom, da nose samo žene, koje u sebi imaju neograničenu količinu ljubavi prema svima i prema svemu.
Stoga sam i odlučila da se "outam" sa svojim ubjeđenjem i uvjerenjem, da niti jedno živo biće na planeti, ne zaslužuje da se osjeća manje vrijednim, poniženim, uvrijeđenim, niti da osjeća da mu na Zemlji nije mjesto, niti zaslužuje da sluša suprotno od poruke da su divni, lijepi, ispravni...
Ako zaboravimo da mi nismo vlasnici ove planete, da nas ona samo ugošćuje svojim gostoprimstvom,i da nemamo pravo da podcjenjujemo bića na njoj, treba da se podsjetimo pisma indijanskog poglavice plemena Suqamish, po imenu Seattle. Poruku koju je uputio 1854. godine američkom predsjedniku Pierce Franklinu, a vezano za otkup zemlje na kojoj su Indijanci živjeli i pregovore oko cijene iste.
U mislima poglavice, frapantna je bila i sama pomisao da se zemlja može kupiti i procijeniti, sama pomisao da se zemlja i bića na njoj, mogu povrijediti i kao što je i meni sada frapantna i sama pomisao da se dijete može prezirati, pa čak i ubiti zarad pomisli da voli pogrešnu osobu! Da neko čak ima pravo i pomisliti osuditi drugo biće zbog ljubavi, kad znamo da je na svijetu i previše mržnje?
Ta poruka, toliko duboka i suptilna u svojoj prostoti je oda životu, ljudima koji znaju da poštuju i cijene svako živo biće na planeti, i koji mogu da shvate da je sve što nas okružuje božiji dar. Da sve na svijetu postoji s razlogom i da ljudi trebaju da nauče da shvate i prihvate taj razlog u ma kakvoj formi bio.
Vrhovna ideja i pokretač svega je Ljubav, zar je onda zaista bitno, kako se ta ljubav manifestuje, i zar zaista, Ljubav može biti pogrešna? Zar je ispravnija misao o djecoubistvu, i mržnji nego misao o privrženosti i nježnosti? Zar poljubac kao poruka može da bude negativan?
Izgleda da u nečijem umu sve može, i izgleda da mi kao Ljudi, ne zaslužujemo ovu planetu, koja nam je data na poklon, jer ništa što vrijedi ne znamo da cijenimo. Krijemo se iza lažnih vjerovanja i ubjeđenja i mislimo da ćemo tako zaraditi raj.
Moje reagovanje se slaže sa simbolikom misli poruke poglavice Seattle-a, ako se osvrnemo na historijsku komponentu tla na kojem je nastala, i sudbinu svih potlačenih i poniženih, koja je, čini mi se najkarakterističnija u Americi, a nama bliska zbog nedavnog rata.
Ja se iskreno nadam da poglavica, čije ime sada nosi jedan od velikih gradova u Americi, neće uzeti za zlo, ako pismo iskoristimo sada u kontekstu homofobije, iako lično mislim da ono nosi univerzalnu poruku, koja se može parafrazirati u odgovor na "bibliotekarkine" riječi mržnje, upućene Ljudima, Djeci, studentima, stanovnicima planete Zemlje i slobodnim građanima Svijeta. Nadam se da će se shvatiti poruka o tome čemu treba da učimo svoju djecu. Da im prenesemo samo sposobnost da vole i budu voljeni, da poštuju i budu poštovani, da su svi ljudi jednaki i da ko pljuje po drugima pljuje i po sebi samome.
Pa "gospođo bibliotekarko", sa pretpostavkom da znate da čitate "između redova", pazite sad:
"Kada Veliki poglavica iz Vašingtona šalje svoj glas da želi kupiti našu zemlju - on previše traži od nas.
Kako može da se kupi nebo i toplina zemlje? Ta ideja nam je sasvim strana.
Mi nismo vlasnici svežine vazduha i bistrine vode. Pa, kako ih vi onda možete kupiti? Svaki je delić ove zemlje svet mome narodu. Svaka blistava borova iglica, svako zrno peska na rečnom sprudu, svaki pramen izmaglice u tami šume, su sveti u mislima i u životu moga naroda. Sokovi u drveću prožeti su sećanjima na crvenog čoveka. Kada mrtvi beli ljudi odu u šetnju među zvezde zaboravljaju zemlju koja im je dala život. Naši mrtvi nikad ne zaboravljaju svoju predivnu zemlju, jer ona je majka crvenog čoveka.
Deo smo zemlje i ona je deo nas! Mirisne trave su nam sestre. Jelen, pastuv, veliki orao - braća su nam.
Stenoviti vrhovi, sočni pašnjaci, toplo mustangovo telo i čovek - sve pripada istoj porodici. Kada veliki poglavica iz Vašingtona šalje svoj glas da od nas želi da kupi našu zemlju - previše od nas traži. Veliki poglavica poručuje da će nam naći mesto na kojem ćemo lepo živeti. On će nam biti otac - mi njemu deca. Razmotrićemo tu ponudu da kupite našu zemlju. Ali, to neće biti lako. Ova zemlja nam je sveta. Ova blistava voda što teče rekama i brzacima nije samo voda, već i krv naših predaka. Ako vam prodamo zemlju morate znati da je ova voda sveta, morate reći svojoj deci da je sveta. Da svaki odraz u bistrom jezeru kazuje događaje i uspomene iz života moga naroda. Žubor vode - glas je oca moga oca. Reke su naša braća - utoljuju nam žeđ. Reke nose naše kanue. Hrane nam decu. Prodamo li vam ovu zemlju, morate se setiti i učiti svoju decu da su reke naša, a i vaša braća. Zato rekama morate pružiti dobrotu kakvu biste pružili svome bratu.
Znamo da nas beli čovek ne razume. Njemu je jedan deo zemlje isti kao i bilo koji drugi. On je stranac što dođe noću i oduzme zemlji sve što mu treba: zemlja mu nije brat već - neprijatelj. Kada je pokori on kreće dalje. Ostavlja za sobom grobove svojih otaca i ne mari zbog toga. Oduzima zemlju svojoj deci i nije ga briga. Grobovi njegovih otaca i zemlja što mu decu rodi - ostaju zaboravljeni. Prema Majci - Zemlji i prema Bratu - Nebu odnosi se kao prema stvarima što mogu da se kupe, opljačkaju, prodaju poput stoke ili sjajnog nakita. Njegova će pohlepa uništiti zemlju i za sobom ostaviti pustoš.
Ne znam! Naš se način života razlikuje od vašeg. Od pogleda na vaše gradove crvenog čoveka zabole oči. To je možda zato što je crveni čovek divlji i ne razume stvari. U gradovima belog čoveka nema mirnog čoveka, nema mirnog kutka. Nema mesta na kojem bi se čulo otvaranje lista u proleće ili drhtaj krila mušice. Možda zato što sam divlji - jednostavno ne shvatam. Buka mi vređa uši. Šta vredi život ako čovek ne može čuti krik kozoroga ili noćnu prepirku žaba u bari? Ja sam crveni čovek i ne razumem mnogo.
Indijanac voli zvuk vetra kada se poigrava površinom močvara. I miris povetarca osvežen popodnevnom kišom ili borovinom.
Najveće blago crvenog čoveka je vazduh. Sve živo deli isti dah - životinja, drvo i čovek. Svima je taj dah potreban. Beli čovek kao da ne opaža taj dah koji udiše. Poput nekog ko je dugo na samrti, ne oseća smrad. Prodamo li vam zemlju morate da se setite da vam je vazduh dragocen, da vazduh deli svoj dah sa svim životom koji održava. Vetar što je mome dedi dao prvi dah - prihvatiće i njegov poslednji izdah. Ako vam prodamo zemlju, morate je čuvati kao svetinju. Kao mesto na kojem će i beli čovek moći da udahne vetar zaslađen mirisom poljskog cveća. Razmotrićemo vašu ponudu da kupite zemlju.
Odlučimo li da pristanemo, zahtevaćemo da ispunite ovaj uslov: beli čovek moraće da se ponaša prema životinjama ovog kraja kao prema svojoj braći! Divlji sam i ne razumem drugačiji život. Video sam po prerijama hiljade bizona koje je beli čovek ubio, pucajući iz jurećeg "vatrenog konja". Divlji sam i ne razumem kako "gvozdeni konj iz kojeg suklja dim" može biti važniji od živog bizona. Šta je čovek bez životinje?! Kad bi životinje nestale, čovek bi umro od velike usamljenosti duha. Šta god zadesi životinje, ubrzo snađe i čoveka. Sve je u svetu povezano.
Moraćete učiti svoju decu da im je pod nogama pepeo naših dedova. Da bi poštovali zemlju, reći ćete im da je zemlja bogata životom naših predaka. Moraćete da učite vašu decu, isto kao što i mi učimo našu - da nam je zemlja majka. Šta snađe zemlju - snađe i njenu decu. Pljuje li čovek na zemlju - pljuje na sebe samoga. Zemlja ne pripada čoveku - čovek pripada zemlji. To dobro znamo. Sve je u međusobnoj vezi, kao što je porodica krvlju sjedinjena. Sve je povezano.
Nije čovek tvorac razboja života, već je samo vlakno u njemu. Što učini sa razbojem - čini sa sobom. Čak ni beli čovek čiji Bog istupi i govori s njime kao prijatelj sa prijateljem, neće izbeći zajedničku sudbinu. Možda smo ipak braća. Videćemo!
Jedno znam sigurno, a to je da će beli čovek jednom morati da shvati: naš Bog je isti Bog. Možete misliti da njega možete posedovati, kao što se spremate da uzmete celu našu zemlju. Ali, nećete! On je Bog ljudi i njegova je milost jednaka i za crvenog i za belog čoveka. Ova je zemlja njemu sve. Oskrnavite li je, isto je kao kad prezrete njegovog stvoritelja. Belog će čoveka nestati, možda i pre ostalih plemena. Prljate sami svoj ležaj i jedne noći udavićete se u sopstvenom izmetu. U svom nastojanju gorećete u ognju Boga koji vas je doveo ovamo i s' nekom neobjašnjivom namerom dao vam vlast nad ovom zemljom i crvenim čovekom. Takva sudbina se nama čini bednom.
Ne razumem zašto se ubija bizon? Zašto se krote divlji konji? Zašto je u dubini šume toliko ljudskog smrada? Zašto je pogled na zelene bregove pocepan žicama što govore? Gde su jeleni? Nema ih više.
Gde je orao? Odleteo.
Pravom životu je došao kraj. Počinje borba za opstanak."
Ja se zovem Sonsirej Radivojević, i ja sam homo sapiens. Znam da volim i nikome ne mislim zlo. Mislim da su to jedini podaci koji me određuju kao ljudsko biće.
Porijeklo mog imena je indijansko, neuobičajeno za ovu zemlju i podneblje, pa se nadam da je "gđa bibliotekarka " pročitala neku od knjiga Karla Maya, i da će imati razumijevanja, čisto zato da i ako se slučajno sretnemo, ne bi ispod pulta izvukla kakvu mačetu, jer se ne zovem recimo.... obično " Lejla"...
. . .
Poštovana urednice Jurišić,
Pretpostavljam da je ovo jedan od najbržih načina da pohvalim ton članka novinarke Jasne Fetahović, koji je objavljen u pomenutom broju "Dana", sa intrigantnom, provocirajućom i smjelom naslovnicom, obzirom, da sam itekako svjesna okruženja u kojem danas živimo.
Majka sam dvoje maloljetne djece, od kojih ni jedno ne ide u školu, a kada pogledam ovaj članak, bojim se i da pomislim kome da ih pošaljem, ne zadirući u manjkavosti obrazovnog sistema i osnove kulture osoba, koja se nalaze u "tom biznisu", nego misleći na moralne vrijednosti kojima se uče kroz školovanje.
Mislim da je važno da istaknem, da sam bila student pomenutog fakulteta i u vrijeme dok sam studirala, oduševljavala sam se tamošnjim profesorima, njihovom erudicijom, pristupom i širinom. Zato sam toliko razočarana, što se ovakav incident desio upravo tamo, na jedinom fakultetu u državi, u kojem djecu uče profesori, koji su pročitali nešto više od Crvenkapice.
U čitavom ovom incidentu, smatram da nisu krivi ljudi iz Zavoda, niti sporni formular, koji jeste diskriminirajući, kriv je sistem i poredak, koji" štanca" ljude poput "bibliotekarke" i koji nas uči da mrzimo svakoga, ko je na bilo koji način drugačiji.
Međutim, koncept mog reagovanja je baziran na poruci "bibliotekarki", ženi koja je pretpostavljam i sama majka, baka ili nešto drugo, iako, po meni, ne zaslužuje da nosi takav nomen, jer to mogu, s ponosom, da nose samo žene, koje u sebi imaju neograničenu količinu ljubavi prema svima i prema svemu.
Stoga sam i odlučila da se "outam" sa svojim ubjeđenjem i uvjerenjem, da niti jedno živo biće na planeti, ne zaslužuje da se osjeća manje vrijednim, poniženim, uvrijeđenim, niti da osjeća da mu na Zemlji nije mjesto, niti zaslužuje da sluša suprotno od poruke da su divni, lijepi, ispravni...
Ako zaboravimo da mi nismo vlasnici ove planete, da nas ona samo ugošćuje svojim gostoprimstvom,i da nemamo pravo da podcjenjujemo bića na njoj, treba da se podsjetimo pisma indijanskog poglavice plemena Suqamish, po imenu Seattle. Poruku koju je uputio 1854. godine američkom predsjedniku Pierce Franklinu, a vezano za otkup zemlje na kojoj su Indijanci živjeli i pregovore oko cijene iste.
U mislima poglavice, frapantna je bila i sama pomisao da se zemlja može kupiti i procijeniti, sama pomisao da se zemlja i bića na njoj, mogu povrijediti i kao što je i meni sada frapantna i sama pomisao da se dijete može prezirati, pa čak i ubiti zarad pomisli da voli pogrešnu osobu! Da neko čak ima pravo i pomisliti osuditi drugo biće zbog ljubavi, kad znamo da je na svijetu i previše mržnje?
Ta poruka, toliko duboka i suptilna u svojoj prostoti je oda životu, ljudima koji znaju da poštuju i cijene svako živo biće na planeti, i koji mogu da shvate da je sve što nas okružuje božiji dar. Da sve na svijetu postoji s razlogom i da ljudi trebaju da nauče da shvate i prihvate taj razlog u ma kakvoj formi bio.
Vrhovna ideja i pokretač svega je Ljubav, zar je onda zaista bitno, kako se ta ljubav manifestuje, i zar zaista, Ljubav može biti pogrešna? Zar je ispravnija misao o djecoubistvu, i mržnji nego misao o privrženosti i nježnosti? Zar poljubac kao poruka može da bude negativan?
Izgleda da u nečijem umu sve može, i izgleda da mi kao Ljudi, ne zaslužujemo ovu planetu, koja nam je data na poklon, jer ništa što vrijedi ne znamo da cijenimo. Krijemo se iza lažnih vjerovanja i ubjeđenja i mislimo da ćemo tako zaraditi raj.
Moje reagovanje se slaže sa simbolikom misli poruke poglavice Seattle-a, ako se osvrnemo na historijsku komponentu tla na kojem je nastala, i sudbinu svih potlačenih i poniženih, koja je, čini mi se najkarakterističnija u Americi, a nama bliska zbog nedavnog rata.
Ja se iskreno nadam da poglavica, čije ime sada nosi jedan od velikih gradova u Americi, neće uzeti za zlo, ako pismo iskoristimo sada u kontekstu homofobije, iako lično mislim da ono nosi univerzalnu poruku, koja se može parafrazirati u odgovor na "bibliotekarkine" riječi mržnje, upućene Ljudima, Djeci, studentima, stanovnicima planete Zemlje i slobodnim građanima Svijeta. Nadam se da će se shvatiti poruka o tome čemu treba da učimo svoju djecu. Da im prenesemo samo sposobnost da vole i budu voljeni, da poštuju i budu poštovani, da su svi ljudi jednaki i da ko pljuje po drugima pljuje i po sebi samome.
Pa "gospođo bibliotekarko", sa pretpostavkom da znate da čitate "između redova", pazite sad:
"Kada Veliki poglavica iz Vašingtona šalje svoj glas da želi kupiti našu zemlju - on previše traži od nas.
Kako može da se kupi nebo i toplina zemlje? Ta ideja nam je sasvim strana.
Mi nismo vlasnici svežine vazduha i bistrine vode. Pa, kako ih vi onda možete kupiti? Svaki je delić ove zemlje svet mome narodu. Svaka blistava borova iglica, svako zrno peska na rečnom sprudu, svaki pramen izmaglice u tami šume, su sveti u mislima i u životu moga naroda. Sokovi u drveću prožeti su sećanjima na crvenog čoveka. Kada mrtvi beli ljudi odu u šetnju među zvezde zaboravljaju zemlju koja im je dala život. Naši mrtvi nikad ne zaboravljaju svoju predivnu zemlju, jer ona je majka crvenog čoveka.
Deo smo zemlje i ona je deo nas! Mirisne trave su nam sestre. Jelen, pastuv, veliki orao - braća su nam.
Stenoviti vrhovi, sočni pašnjaci, toplo mustangovo telo i čovek - sve pripada istoj porodici. Kada veliki poglavica iz Vašingtona šalje svoj glas da od nas želi da kupi našu zemlju - previše od nas traži. Veliki poglavica poručuje da će nam naći mesto na kojem ćemo lepo živeti. On će nam biti otac - mi njemu deca. Razmotrićemo tu ponudu da kupite našu zemlju. Ali, to neće biti lako. Ova zemlja nam je sveta. Ova blistava voda što teče rekama i brzacima nije samo voda, već i krv naših predaka. Ako vam prodamo zemlju morate znati da je ova voda sveta, morate reći svojoj deci da je sveta. Da svaki odraz u bistrom jezeru kazuje događaje i uspomene iz života moga naroda. Žubor vode - glas je oca moga oca. Reke su naša braća - utoljuju nam žeđ. Reke nose naše kanue. Hrane nam decu. Prodamo li vam ovu zemlju, morate se setiti i učiti svoju decu da su reke naša, a i vaša braća. Zato rekama morate pružiti dobrotu kakvu biste pružili svome bratu.
Znamo da nas beli čovek ne razume. Njemu je jedan deo zemlje isti kao i bilo koji drugi. On je stranac što dođe noću i oduzme zemlji sve što mu treba: zemlja mu nije brat već - neprijatelj. Kada je pokori on kreće dalje. Ostavlja za sobom grobove svojih otaca i ne mari zbog toga. Oduzima zemlju svojoj deci i nije ga briga. Grobovi njegovih otaca i zemlja što mu decu rodi - ostaju zaboravljeni. Prema Majci - Zemlji i prema Bratu - Nebu odnosi se kao prema stvarima što mogu da se kupe, opljačkaju, prodaju poput stoke ili sjajnog nakita. Njegova će pohlepa uništiti zemlju i za sobom ostaviti pustoš.
Ne znam! Naš se način života razlikuje od vašeg. Od pogleda na vaše gradove crvenog čoveka zabole oči. To je možda zato što je crveni čovek divlji i ne razume stvari. U gradovima belog čoveka nema mirnog čoveka, nema mirnog kutka. Nema mesta na kojem bi se čulo otvaranje lista u proleće ili drhtaj krila mušice. Možda zato što sam divlji - jednostavno ne shvatam. Buka mi vređa uši. Šta vredi život ako čovek ne može čuti krik kozoroga ili noćnu prepirku žaba u bari? Ja sam crveni čovek i ne razumem mnogo.
Indijanac voli zvuk vetra kada se poigrava površinom močvara. I miris povetarca osvežen popodnevnom kišom ili borovinom.
Najveće blago crvenog čoveka je vazduh. Sve živo deli isti dah - životinja, drvo i čovek. Svima je taj dah potreban. Beli čovek kao da ne opaža taj dah koji udiše. Poput nekog ko je dugo na samrti, ne oseća smrad. Prodamo li vam zemlju morate da se setite da vam je vazduh dragocen, da vazduh deli svoj dah sa svim životom koji održava. Vetar što je mome dedi dao prvi dah - prihvatiće i njegov poslednji izdah. Ako vam prodamo zemlju, morate je čuvati kao svetinju. Kao mesto na kojem će i beli čovek moći da udahne vetar zaslađen mirisom poljskog cveća. Razmotrićemo vašu ponudu da kupite zemlju.
Odlučimo li da pristanemo, zahtevaćemo da ispunite ovaj uslov: beli čovek moraće da se ponaša prema životinjama ovog kraja kao prema svojoj braći! Divlji sam i ne razumem drugačiji život. Video sam po prerijama hiljade bizona koje je beli čovek ubio, pucajući iz jurećeg "vatrenog konja". Divlji sam i ne razumem kako "gvozdeni konj iz kojeg suklja dim" može biti važniji od živog bizona. Šta je čovek bez životinje?! Kad bi životinje nestale, čovek bi umro od velike usamljenosti duha. Šta god zadesi životinje, ubrzo snađe i čoveka. Sve je u svetu povezano.
Moraćete učiti svoju decu da im je pod nogama pepeo naših dedova. Da bi poštovali zemlju, reći ćete im da je zemlja bogata životom naših predaka. Moraćete da učite vašu decu, isto kao što i mi učimo našu - da nam je zemlja majka. Šta snađe zemlju - snađe i njenu decu. Pljuje li čovek na zemlju - pljuje na sebe samoga. Zemlja ne pripada čoveku - čovek pripada zemlji. To dobro znamo. Sve je u međusobnoj vezi, kao što je porodica krvlju sjedinjena. Sve je povezano.
Nije čovek tvorac razboja života, već je samo vlakno u njemu. Što učini sa razbojem - čini sa sobom. Čak ni beli čovek čiji Bog istupi i govori s njime kao prijatelj sa prijateljem, neće izbeći zajedničku sudbinu. Možda smo ipak braća. Videćemo!
Jedno znam sigurno, a to je da će beli čovek jednom morati da shvati: naš Bog je isti Bog. Možete misliti da njega možete posedovati, kao što se spremate da uzmete celu našu zemlju. Ali, nećete! On je Bog ljudi i njegova je milost jednaka i za crvenog i za belog čoveka. Ova je zemlja njemu sve. Oskrnavite li je, isto je kao kad prezrete njegovog stvoritelja. Belog će čoveka nestati, možda i pre ostalih plemena. Prljate sami svoj ležaj i jedne noći udavićete se u sopstvenom izmetu. U svom nastojanju gorećete u ognju Boga koji vas je doveo ovamo i s' nekom neobjašnjivom namerom dao vam vlast nad ovom zemljom i crvenim čovekom. Takva sudbina se nama čini bednom.
Ne razumem zašto se ubija bizon? Zašto se krote divlji konji? Zašto je u dubini šume toliko ljudskog smrada? Zašto je pogled na zelene bregove pocepan žicama što govore? Gde su jeleni? Nema ih više.
Gde je orao? Odleteo.
Pravom životu je došao kraj. Počinje borba za opstanak."
Ja se zovem Sonsirej Radivojević, i ja sam homo sapiens. Znam da volim i nikome ne mislim zlo. Mislim da su to jedini podaci koji me određuju kao ljudsko biće.
Porijeklo mog imena je indijansko, neuobičajeno za ovu zemlju i podneblje, pa se nadam da je "gđa bibliotekarka " pročitala neku od knjiga Karla Maya, i da će imati razumijevanja, čisto zato da i ako se slučajno sretnemo, ne bi ispod pulta izvukla kakvu mačetu, jer se ne zovem recimo.... obično " Lejla"...
. . .
ponedjeljak, 30. travnja 2012.
Kozmetički pripravci iz kućne radinosti - piling
Ovo je nešto što neće moći stati u samo jedan post, tako da sam odlučila da povremeno napišem neke tajne ljepote iz, da je tako nazovem " bakine kuhinje". Lično, spadam u tipične predstavnike znaka Vodolije, i jako volim, najnoviju i nerijetko, jaaako skupu kozmetiku - koja najčešće uključuje sve preparate za njegu kože tzv. " skin care". Odavno sam zaljubljenik u preparate iz apoteka i to proizvoda na bazi termalne vode - ali o tome u nekom drugom postu.
Naime, danas sam očajno trebala piling lica i desilo se da mi je nestalo mog omiljenog proizvoda. Onda sam se sjetila da u kući - u frižideru imam prirodni kefir, imam heljdinog brašna grubo prosijanog i malo pšeničnog griza. Sve sam to smiješala u jednu posudu i nanijela grubim trljanjem na lice ( inače ovaj način nanošenja ne preporučujem jer je preagresivan, ali mi je koža vapila za trljanjem).
Nakon što se maska osušila na licu, skinula sam je mlakom vodom. Na lice sam nanijela običnu hidratatntnu kremu, o kojoj ću posebno govoriti u jednom od narednih postova i kad popravim fotić, da vam je pokažem.
Rezultat prekrasna, osvježena i očišćena koža lica i vrata.
Naime, danas sam očajno trebala piling lica i desilo se da mi je nestalo mog omiljenog proizvoda. Onda sam se sjetila da u kući - u frižideru imam prirodni kefir, imam heljdinog brašna grubo prosijanog i malo pšeničnog griza. Sve sam to smiješala u jednu posudu i nanijela grubim trljanjem na lice ( inače ovaj način nanošenja ne preporučujem jer je preagresivan, ali mi je koža vapila za trljanjem).
Nakon što se maska osušila na licu, skinula sam je mlakom vodom. Na lice sam nanijela običnu hidratatntnu kremu, o kojoj ću posebno govoriti u jednom od narednih postova i kad popravim fotić, da vam je pokažem.
Rezultat prekrasna, osvježena i očišćena koža lica i vrata.
utorak, 24. travnja 2012.
My inspiration top 10
This post is about my inspiration, my secret aims and claims of life...certainly I cannot sing, but surely I can dream a dream...
This is my top ten and I hope that You will be able to find something, which will show You, that anything is not worth giving up for...
No 10 The Secret - which helps me to remember allways to look life on the brighter side
No 9 Louise Hay - keeps me remembering to allways love myself
No 8 Oprah reminds me to be strong woman
No 7 Sex and the City reminds me to never forget the importance of woman talks and friendship
No 6 Splendor in the Grass - reminds me to find my strength in thing I ve left behind
No 5 The way we were - reminds me never to change who I am because of love, although it is hard
No 4 Raymond - reminds me about the importance of family
No 3 Jane Fonda - reminds me of how the woman suppose to look and to take care of her body
No 2 Susan Boyle and Paul Potts remind me of how one must believe in oneself
No 1 My kids and my mom are the most important inspiration for me in life
There will be more of these lists on everything. I hope you will share your inspiration with me...
This is my top ten and I hope that You will be able to find something, which will show You, that anything is not worth giving up for...
No 10 The Secret - which helps me to remember allways to look life on the brighter side
No 9 Louise Hay - keeps me remembering to allways love myself
No 8 Oprah reminds me to be strong woman
No 7 Sex and the City reminds me to never forget the importance of woman talks and friendship
No 6 Splendor in the Grass - reminds me to find my strength in thing I ve left behind
No 5 The way we were - reminds me never to change who I am because of love, although it is hard
No 4 Raymond - reminds me about the importance of family
No 3 Jane Fonda - reminds me of how the woman suppose to look and to take care of her body
No 2 Susan Boyle and Paul Potts remind me of how one must believe in oneself
No 1 My kids and my mom are the most important inspiration for me in life
There will be more of these lists on everything. I hope you will share your inspiration with me...
Once upon a time...
Na TV Fox Life daju ponedjeljkom seriju simboličnog naslova:" Once upon a time"... Naslov je preveden doslovno ( što nije uvijek slučaj) "Jednom davno".
Izvrsno producirana, inteligentno osmišljena fantastična serija sa uvjerljivim glavnim glumcima ( osim lika za Snjeguljicu koju glumi klempava Ginnifer Goodwin ) drži pažnju pričama preuzetih od Braće Grimm i ostalih narodskih svima poznatih bajki, čiji su likovi pod kletvom zle kraljice ( savršeno odabrana glumica Lana Parrilla) prebačeni u jedan gradić u sadašnjosti, čiji je ona, ni manje ni više gradonačelnik :)))...
Prava poslastica, sa izvrnutim tumačenjem bajki, koje se opet, mogu prepoznavati kroz imena glavnih likova i osnovnog zapleta, koji je izmijenjen na pametan i zanimljiv način.
Toplo preporučujem ponedjeljkom u 21:00 za pretplatnike Moje TV i Telemaha, a izvrstan treiler pogledajte ovdje.
Izvrsno producirana, inteligentno osmišljena fantastična serija sa uvjerljivim glavnim glumcima ( osim lika za Snjeguljicu koju glumi klempava Ginnifer Goodwin ) drži pažnju pričama preuzetih od Braće Grimm i ostalih narodskih svima poznatih bajki, čiji su likovi pod kletvom zle kraljice ( savršeno odabrana glumica Lana Parrilla) prebačeni u jedan gradić u sadašnjosti, čiji je ona, ni manje ni više gradonačelnik :)))...
Prava poslastica, sa izvrnutim tumačenjem bajki, koje se opet, mogu prepoznavati kroz imena glavnih likova i osnovnog zapleta, koji je izmijenjen na pametan i zanimljiv način.
Toplo preporučujem ponedjeljkom u 21:00 za pretplatnike Moje TV i Telemaha, a izvrstan treiler pogledajte ovdje.
nedjelja, 22. travnja 2012.
Zlatno i crno
Ovo je haljina koju sam šila za svoju svadbu. Predložak je bila jedna haljina sa Balmain revije, više se ne mogu ni sjetiti koja. Materijal je ipak ispao malo teži za ovakav kroj, pa sam dodala veliki kožni kaiš, alisve u svemu haljina se dosta dobro držala za Novu 2010. god.
Nisam imala sliku cijele haljine, ali ću je objaviti u jednom od narednih postova, imam problem sa fotićem.
Suština svega je da je dole puni krug do koljena...
Nisam imala sliku cijele haljine, ali ću je objaviti u jednom od narednih postova, imam problem sa fotićem.
Suština svega je da je dole puni krug do koljena...
biseri crni bižuterija
kaiš: Kobra Sarajevo
Cipele: crne stiletto Bata
Crveno i crno
Ovo je outfit koji sam osmislila i nosila za jednu svadbu. Haljina je bila pun pogodak a asesoare sam nabavila u Beogradu :))), posebno ću ih slikati u jednom od narednih postova jer su stvarno preslatki
Haljina: moja kreacija, cigara kroj, materijal karmin crveni somot
Rukavice i rajf sa šeširićem: Dve šmizle
Cipele: Aldo, kojim sam promijenila šnalicu u crnu radi kontrasta
Biserna ogrlica - vintage
Haljina: moja kreacija, cigara kroj, materijal karmin crveni somot
Rukavice i rajf sa šeširićem: Dve šmizle
Cipele: Aldo, kojim sam promijenila šnalicu u crnu radi kontrasta
Biserna ogrlica - vintage
Kako provesti dosadan dan kod kuće...
Iako je ovo meni rijetkost, jer sam majka, nalazim se na porodiljnom dopustu i tu i tamo ukradem pokoji sat da gluvarim po kompjuteru ( kao što se vidi iz priloženog...) predlažem da se napravi mapa kuće ili stana u kojem trenutno boravite i to uz pomoć kompasa.
Ukoliko nemate kompas, možete orijentaciono odrediti četiri glavne i sporedne strane svijeta u stanu ili kući i početi primjenjivati osnovne principe feng sui filozofije na prostor u kojem živite.
Više o osnovnim principima "feng sui uređenja prostora "možete saznati ovdje. Od mnoštva internet poveznica ova je najpreciznija, najsažetija i najlogičnija.
Suština je, da se obezbijedi pravilan protok energije u prostoru oko nas, kako bi se izbjegle negativnosti i povećao kvalitet života. Ono što je meni najupečatljivije je izbjegavanje vodenog elementa s desne strane u unutrašnjosti vašeg doma, kada se gleda s unutrašnje strane ulaznih vrata, zašto, pronađite sami :))) zanimljivo..., te aktiviranje jugoistoka doma zbog povećanja prihoda.
Isto tako vrlo su znakoviti simboli feng sui-ja. Ako se osvrnemo malo po ambijentu vidjet ćemo mnoštvo znakova, kojima u suštini ne dajemo previše značaja ali koji su prisutni tu oko nas i utječu manje više svojom simbolikom na naše poimanje svijeta i života.
Evo recimo, ja sam u svom starom domu imala jednu sliku trošne kuće - straćare, koja je bila bukvalno u fazi raspada, sve na toj slici je vrištalo o bijedi, propasti i neimaštini....i sad pogađate...zaista moj dom je kroz neko vrijeme ( čitaj godine) počeo da liči upravo na tu straćaru, sve je bilo u fazi raspada, a meni se nije dalo da popravljam i da išta mijenjam na bolje...dok nisam otkrila kristale, ali o njima u drugom postu. Ili recimo, u spavaćoj sobi sam imala jednu sliku gole žene koja je leđima okrenuta unutrašnjosti sobe ( dakle vidimo joj samo pozadinu) - posljedično, ja sam se od supruga dosta distancirala i počela sam se ponašati upravo, kao i ta žena na slici... mogla bih tako u nedogled...
Sada sam u novom okruženju, dobila sam bebicu, i počinjem ispočetka da radim na ambijentu u kojem živim. Ne treba da govorim da se moji ukućani i ja osjećamo bolje, naprednije, a pri uređenju prostora, apsolutno izbjegavam negativne simbole, ili bilo šta što može da ima negativnu konotaciju.
A svima koji imaju loš dan toplo preporučujem da malo pogledaju sliku nasmijanog bude i odmah im dan neće biti tako grozan :))) sretno
Ukoliko nemate kompas, možete orijentaciono odrediti četiri glavne i sporedne strane svijeta u stanu ili kući i početi primjenjivati osnovne principe feng sui filozofije na prostor u kojem živite.
Više o osnovnim principima "feng sui uređenja prostora "možete saznati ovdje. Od mnoštva internet poveznica ova je najpreciznija, najsažetija i najlogičnija.
Suština je, da se obezbijedi pravilan protok energije u prostoru oko nas, kako bi se izbjegle negativnosti i povećao kvalitet života. Ono što je meni najupečatljivije je izbjegavanje vodenog elementa s desne strane u unutrašnjosti vašeg doma, kada se gleda s unutrašnje strane ulaznih vrata, zašto, pronađite sami :))) zanimljivo..., te aktiviranje jugoistoka doma zbog povećanja prihoda.
Isto tako vrlo su znakoviti simboli feng sui-ja. Ako se osvrnemo malo po ambijentu vidjet ćemo mnoštvo znakova, kojima u suštini ne dajemo previše značaja ali koji su prisutni tu oko nas i utječu manje više svojom simbolikom na naše poimanje svijeta i života.
Evo recimo, ja sam u svom starom domu imala jednu sliku trošne kuće - straćare, koja je bila bukvalno u fazi raspada, sve na toj slici je vrištalo o bijedi, propasti i neimaštini....i sad pogađate...zaista moj dom je kroz neko vrijeme ( čitaj godine) počeo da liči upravo na tu straćaru, sve je bilo u fazi raspada, a meni se nije dalo da popravljam i da išta mijenjam na bolje...dok nisam otkrila kristale, ali o njima u drugom postu. Ili recimo, u spavaćoj sobi sam imala jednu sliku gole žene koja je leđima okrenuta unutrašnjosti sobe ( dakle vidimo joj samo pozadinu) - posljedično, ja sam se od supruga dosta distancirala i počela sam se ponašati upravo, kao i ta žena na slici... mogla bih tako u nedogled...
Sada sam u novom okruženju, dobila sam bebicu, i počinjem ispočetka da radim na ambijentu u kojem živim. Ne treba da govorim da se moji ukućani i ja osjećamo bolje, naprednije, a pri uređenju prostora, apsolutno izbjegavam negativne simbole, ili bilo šta što može da ima negativnu konotaciju.
A svima koji imaju loš dan toplo preporučujem da malo pogledaju sliku nasmijanog bude i odmah im dan neće biti tako grozan :))) sretno
Za početak...
Nadam se da kreiranje ovog bloga na mentalnom nivou neće biti komplikovano, kao kreiranje bloga - fizički. Ni sama ne znam šta sve nisam pritisnula i šta je na kraju ispalo, ali pretpostavljam da ću se vremenom uhodati.
I da krenemo....
Kada sam razmišljala o tematici bloga, nisam htjela da blog pretendira samo jednoj temi i da postanem, recimo, isključivo "fashion blogger" ili da se orjentiram samo na film, knjigu, muziku, fotografiju, hranu, pokret, umjetnost, historiju, poeziju... pa sam se odlučila da to bude "something about everything" sa ponekim savjetom, interakcijom i naravno, što je meni bitno, da bude, na kraju krajeva, korisno, jer koja je svrha "blogova bez koristi"... ja baš i nisam za potpirivanje voajerskih sklonosti ljudi ... i eto vidjet ćemo feedback - vrijedi pokušati.
Pretplati se na:
Komentari (Atom)